ZAŠTO U BIH NEMA KVALITETNOG ZBRINJAVANJA OTPADA?

NITKO NECE BOSANSKO SMECE

IZVOZ OTPADA JE JEDAN OD NACINA DA NAŠE RIJEKE, ULICE I GRADOVE OCISTIMO OD SMECA

Sarajevo i mnogi drugi gradovi u Bosni i Hercegovini imaju problema s odlaganjem otpada. On se gotovo i ne razvrstava, a broj reciklažnih kontejnera u gradu je minoran. U cemu je problem? Nedovoljna svijest gradana o zaštiti okoliša ili ne postojanje zakonske regulative. Federalno ministarstvo okoliša i turizma u skladu sa nadležnostima, je uradilo i provodi Zakon o upravljanju otpadom. No znaci li postojanje zakona i njegovu uspješnu provedbu? Mišljenja su podijeljena.
"Zakon postoji vec dugi niz godina i najvecim dijelom odgovara svjetskim standardima, odnosno, evropskim zakonima o zaštiti okoliša. Ali, nema dovoljno podzakonskih akata i pravilnika koji upotpunjuju i omogucuju provodenje zakona. Nedovoljno zainteresovana vlast za provodenje postojecih zakona dovodi do još vecih problema u zbrinjavanju otpada." kazala nam je dipl. ing. Advija Ðonlic iz Centra za ekologiju i energiju iz Tuzle.
Slican stav imaju i ostale nevladine organizacije za zaštitu okoliša, te smatraju da je sve prepušteno vremenu, slucaju i donatorima iz inozemstva. Iako pokušavaju u svoj rad ukljuciti predstavnike vlasti, najvecu pomoc dobivaju od zemalja zapadne Europe. Pomocnik ministra za okoliš i turizam mr. Mehmed Cero istice da ce stvari ici na bolje jer je:
"U završnoj fazi izrada Federalne strategije o zaštiti okoliša, cija je jedna od komponenti i Federalna strategija upravljanja otpadom. To je strategija za narednih 10 godina. Pored izgradnje regionalnih sanitarnih deponija, odnosno centara za upravljanje otpadom, strategija obuhvata dugorocno zbrinjavanje neopasnog i opasnog otpada, sa posebnim naglaskom na iskorištavanje svih vrsta otpada, recikliranje metala; papira PET i Al ambalaže , stakla, autoguma; autoakumulatora i dr."

Tko je zapravo nadležan?

Prema zakonu o upravljanju otpadom nadležni za njegovo otklanjanje su kantonalne, gradske i opcinske vlasti. Iz opcine Centar Sarajevo isticu kako ipak nije sve samo u njihovim rukama. Kantonalno javno komunalno poduzece Rad d.o.o. je zaduženo za sve komunalne poslove.
Sekretar opcine, Željko Varunek istice kako KJKP Rad d.o.o. smješteno pod nadležnost višeg organa vlasti, te ima monopol nad tom djelatnošcu i navodi: "Ukoliko bi firma koja prikuplja otpad bila pod nama bila bi sasvim druga situacija. Raspisao bi se javni poziv i tražili bi takvu ili bilo koju drugu firmu koja bi obavljala svoj posao bolje i bavila se prikupljanjem i odlaganjem otpada."
Ukazuju i na problem nepostojanja obostrane komunikacije izmedu gradana i KJKP Rad d.o.o. U to smo se uvjerili i sami. U nastojanju da dobijemo i njihovu stranu price naši pozivi i e-mailovi ostali su bez odgovora.
Države koje imaju visoko razvijenu svijest o problemu otpada i njegovom sankcioniranju nisu do toga došle preko noci. Udruge isticu da nije dovoljno ljude nauciti razvrstavati otpad vec da im treba omoguciti za to odgovarajuci prostor, jer to je ono što nevladine organizacije ne mogu bez pomoci vlasti.
Advija Ðonlic upozorava: "Kampanja na državnom nivou je neophodna, da ne kažem, okoliš vapi za njom. Dokaz su i brojni sitni koraci koje poduzimaju razlicite "prirodnjacke" organizacije, koje ne mogu imati pravi efekat, bez masovnog ukljucenja sviju pod pokroviteljstvom državnih institucija."
Ali kampanja nema, sve što možemo vidjeti su pojedine akcije u smjeru eduakacije gradana. Ocito se ne poduzima dovoljno buduci da ulice i dalje ostaju pune smeca.

Sramotno je da u centru glavnog grada ne postoji odgovarajuce mjesto za smece vec se ono iznosi na ulice te razasuto stoji dok komunalna služba ne dode po njega. Možda bar djelomicno rješenje ovog problema leži u primjeru drugih svjetskih država, koje ako nemaju dovoljno sredstava da same recikliraju otpad pomoc traže u državama koje ga otkupljuju.

Kako do reciklaže?

U Federaciji BiH ne postoji zakon o reciklaži PET i staklene ambalaže a takoder još nije u funkciji ni jedna tvrtka za njihovu preradu. Po rijecima pomocnika ministra, mr. Mehmeda Cere "ove i druge vrste neopasnog otpada se izvoze uz dozvole federalnog ministarstva, kao i nadležnog ministarstva Republike Srpske. Za opasni otpad provode se posebne procedure odobravanja i nadziranja u skladu sa tzv. Bazelskom konvencijom (Konvencija o prekogranicnom prometu i zbrinjavanju opasnog otpada)."
Privremeno rješenje možda se nazire u bilateralnom ugovoru sa susjednom državom Hrvatskom cije tvrtke za reciklažu su voljne otkupljivati otpad.
Jedna od takvih tvrtki je i Unija Nova cija je vizija i misija "proširiti djelovanje poslovanja i izvan granica Republike Hrvatske na podrucjima koja bi bila dovoljno poslovna i ozbiljna za organizirano sakupljanje i zbrinjavanje ambalažnog otpada."
No njihova su iskustva da ukoliko se gradane i poduzeca dodatno ne stimulira i informira - provodenje sakupljanja završava i prije no što je pocelo. Ukoliko se u BiH pokrene sustavno otkupljivanje ambalaže, te države sklope bilateralne sporazume oko istoga, i poduzece Unija Nova bi bilo ukljuceno u otkup. Medutim tu se ponovno vracamo na cinjenicu da izvoz nikome nece pomoci ako se otpad pravilno ne sortira.
I dok se vruci krumpir prebacuje s jednih na druge potrebno je poceti djelovati. Do uspjeha se ide malim koracima, pa tako i malim akcijama za cišcu Bosnu i Hercegovinu. Kao što su mnoge druge zemlje od nekud morale poceti tako i BiH može krenuti njihovim stopama. Reklamne kampanje, postavljanje veceg broja kontejnera, edukacija, mogucnost obostrane komunikacije s gradanima samo su neki do putova. Nitko nije rekao da ce biti lako, ali da ce vrijediti to je sigurno.

Sve što jedna država koja želi prodati otpad treba napraviti je sortirati ga i dobiti odgovarajuce zakonske dozvole. Ni Federacija Bosne i Hercegovine nije iznimka. U zakonu o uklanjanju otpada clanku 38. jasno su naznaceni uvjeti prekogranicnog kretanja otpada u kojem stoji da država može izvoziti otpad ukoliko nema tehnicke mogucnosti i neophodna postrojenja, kapacitete ili odgovarajuce lokacije za odlaganje otpada, radi odlaganja otpada na ekološki prihvatljiv i efikasan nacin.

Monika Mikac
Jelena Rastocic